Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-00568/2021-04 od 9.7.2021. god.
U skladu sa Zakonom o porezu na dodatu vrednost („Službeni glasnik RS”, br. 84/04, 86/04-ispravka, 61/05, 61/07, 93/12, 108/13, 68/14-dr. zakon, 142/14, 83/15, 108/16, 113/17, 30/18, 72/19 i 153/20 – u daljem tekstu: Zakon), poreska osnovica kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano. U osnovicu se uračunavaju i akcize, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV, i svi sporedni troškovi koje obveznik zaračunava primaocu dobara i usluga.
U skladu sa navedenim, obveznik PDV koji vrši prodaju dobara preko interneta i ta dobra dostavlja kupcima putem pošte, pri čemu troškove dostave dobara putem pošte zaračunava kupcima (tzv. prefakturisani troškovi) dužan je da za izvršeni promet dobara obračuna PDV. Osnovicu za obračunavanje PDV čini ukupan iznos naknade koju obveznik PDV prima ili treba da primi za navedeni promet, uključujući i troškove dostave koje zaračunava kupcu, s obzirom na to da je reč o sporednim troškovima koji se uračunavaju u osnovicu za obračunavanje PDV.
* * *
Odredbama člana 3. Zakona propisano je da su predmet oporezivanja PDV isporuka dobara i pružanje usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz dobara u Republiku.
Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu sa odredbom člana 4. stav 1. Zakona, je prenos prava raspolaganja na telesnim stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Promet usluga, u smislu ovog zakona, su svi poslovi i radnje u okviru obavljanja delatnosti koji nisu promet dobara iz člana 4. ovog zakona (član 5. stav 1. Zakona).
Prema odredbi člana 17. stav 1. Zakona, poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovica) kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja (u daljem tekstu: subvencije), u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
U skladu sa odredbama člana 17. stav 3. Zakona, u osnovicu se uračunavaju i akcize, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV, i svi sporedni troškovi koje obveznik zaračunava primaocu dobara i usluga.