
Princip „van dohvata ruke“– da li je teško primenljiv?
Princip „van dohvata ruke“ (VDR) je dugo bio kamen temeljac međunarodnog poreza, koji reguliše na koji način multinacionalne korporacije (MNK) raspoređuju profit i poreske obaveze preko granica. Međutim, ovaj princip, zasnovan na ideji da se svaki entitet tretira kao poseban, sve više ne uspeva da obuhvati prirodnu međusobna povezanost modernih multinacionalnih kompanija. Sa složenim lancima vrednosti, nematerijalnom imovinom i centralizovanim donošenjem odluka, tradicionalni VDR pristup pokazuje svoja ograničenja, što dovodi do pitanja: da li je sada ovaj princip teško primenljiv?